Prije gotovo mjesec dana, održali smo prvi live event vezan uz našu emisiju Prodajni mindset. I trebalo mi je gotovo punih mjesec dana da mi se slegnu dojmovi, da izvučem poantu svega što sam iz toga naučila i da kreiram kostur nove kolumne. Pa krenimo redom.
Za one koji možda slučajno nisu gledali emisiju, Prodajni mindset je koncipiran tako da na jako ležeran način progovara o prodaji i svemu vezanom uz nju. Voditelji Vedran Sorić i Saša Tenodi imaju odličnu kemiju i dinamiku, gosti su zanimljivi i poučni, a svaka epizoda ispadne pravi šou zahvaljujući izazovima koje smišljaju za svoje goste. Meni kao njihovoj Zloj producentici, ali i cijeloj našoj ekipi, proces stvaranja svake nove epizode bude urnebesan jer često radimo po sistemu “go with the flow”. U ovom slučaju je to najbolji mogući izbor jer zbog toga gosti budu opušteni, a Saša i Vedran bacaju najbolje fore. Prokušani recept smo odlučili preslikati i na live event pa smo ga osmilili kao emisiju uživo (fizički, ne live stream), samo malo duljeg trajanja, uz cugu i klopu, i svirku nakon službenog dijela. Event se održao u Bikers Beer Factoryju, gosti su bili Saša Cvetojević, Martina Boss i Ena Rajić, atmosfera je bila odlična, ljudi su se zabavili i nešto naučili. Event smo relativno kasno osmislili i oglasili, ali smo uspjeli rasprodati ulaznice, tako da smo u globalu zadovoljni odrađenim…I tu sad polako dolazim do poante ovog teksta.
PODRŠKA.
Novim projektima, novim tvrtkama, novim ljudima, iznimno je važna podrška. Na primjeru ovog eventa mogu naglasiti nekoliko poteza ljudi koji su nam dali veliku podršku – od gostiju koji su prilagodili svoj raspored kako bi mogli biti dio eventa, preko naših prijatelja/suradnika/partnera koji su informacije o eventu sherali na sve strane i pozivali druge da dođu, a onda nakon eventa objavljivali fotke, poticali raspravu i promovirali nam event (besplatno), do ljudi koji nisu mogli doći, ali su svejedno kupili ulaznicu ili se javili na naše pozive, ispričali se na nemogućnosti dolaska i dali nam barem digitalno podršku.
Kroz svoj posao imam prilike upoznati hrpetinu ljudi različitih profila i dok neki nisu vrijedni spomena zbog svog načina komuniciranja i ophođenja prema ljudima, drugi me iznenade svojom otvorenošću, skromnošću i pristupačnošću. Tako su ljudi koji vode jedne od najuspješnijih hrvatskih tvrtki odgovorili na naše pozive, kupili ulaznice ili nam se stavili na raspolaganje za neke buduće evente jer ovom nisu mogli nazočiti. Nisu tražili VIP pozivnice, nisu žicali besplatne ulaznice, nisu bili umišljeni, neugodni ili bezobrazni, i na kraju, nisu izignorirali mailove. Samim svojim ophođenjem i načinom komunikacije su podržali naš event, što je meni osobno puno značilo jer mi je pokazalo da dobro radim svoj posao i da sam kao producentica ostavila dobar dojam i ostvarile dobre suradnje.
Uz podršku kolega iz poslovnih krugova, najvažnija je ipak ona iz privatnog. Blagoslovljena sam obitelji, prijateljima i kumovima koji na svaki moj poziv samo pitaju “kad i gdje”. Ne pitaju za cijenu, ne žicaju besplatne usluge ili posebne protekcije, spajaju me sa svojim kontaktima, pomažu kako god mogu i uvijek se pojave kad ih trebam. Zašto? Jer znaju da sam i ja za njih uvijek tu.
Dok sam bila mlađa, radila sam najgoru moguću stvar, a to je da sam očekivala dobiti neke posebne popuste i usluge od frendova koji su imali neke konekcije, pokretali svoje poslove ili imali neku opremu koja mi je trebala, a samo zato što sam im ja, eto, frendica. Danas, kad sam u poslovnom smislu prošla sito i rešeto, posve mi je jasno koliko je to bilo krivo. Ako se smatram nečijom prijateljicom, ako se divim nečijem talentu, ako volim i podržavam nečiji rad, onda ja prva trebam biti ta koja će kupiti nešto po punoj cijeni, koja će bukirati usluge (i plaćati ih) što češće mogu, koja će sherati i promovirati proizvode i projekte meni najbližih. Koja će se pojaviti na koncertima i predstavama ljudi koje cijenim, koja će kupiti karte za njihove virtualne evente i koja će najglasnije navijati da netko uspije u onome što radi. Možda nisam influencer, celebrity, netko s hrpom followera, ali svoju podršku dajem uvijek na milijun različitih načina svima za koje mislim da nešto odlično rade. Neki su mi frendovi, neki su poznanici, a neki ne znaju ni da postojim. I to je ok. Gledam na sebe i svoju podršku kao da sam kamenčić u temelju nečijeg uspjeha.
S druge strane, najljepše mi je kad čujem od muža, obitelji i prijatelja koliko su ponosni na mene. Koliko ih inspiriram svojim radom i trudom, i koliko su sretni zbog svakog mog uspjeha jer ga gledaju kao da je njihov. A velikim dijelom i je. Od slušanja mog njurganja i sumnjanja u samu sebe, savjetovanja, konkretnih poteza pomoći pa do samog pojavljivanja na meni važnim događajima – sve su to stvari kojima su mi dali snage za svaki novi korak u ovoj avanturi zvanoj odrasli život.
Zato, ne budite cicije. Kupite tu ulaznicu za amaterski bend frendovog frenda, naručite te lutke koje vam frendica ručno radi, zasherajte video onog snimatelja koji radi odlične timelapsove, pretplatite se na youtube kanal one zvijezde u usponu koja vam opsjeda playlistu, platite tu masažu/šminku/frizuru koju vam odradi frendica, kupite vina koja vam proizvodi frend…i nastavite niz. Ako, pak, niste u financijskoj situaciji za takve akcije, odradite sve drugo što možete kako biste pokazali svoju podršku. Kako se kaže – svaki lajk, share i subscribe se računa!
I na kraju da se osvrnem na naslov. Sigurno znate da je to iz pjesme Borisa Novkovića, a cijeli stih ide ovako:
U dobru i zlu, u javi i snu,
Znaj da uvijek bit ću tu
I kad padne noć, i kad svane dan
Tu sam ljubav da ti dam
Samo od ljubavi se ne živi, naravno. Ali ljubav i podrška čine čuda. Vjerujte, mi mali, koji smo tek krenuli, jako dobro sve vidimo i pamtimo. Znamo tko nam je bio podrška kad je bilo važno i sigurno ćemo to vratiti jednog dana kad budemo veliki i slavni. A dotad, još jednom veliko hvala mom krugu ljudi koji su mi konstantna podrška, i svima onima koji su puno veći, uspješniji i pametniji od nas, ali i dalje pruže ruku kad nam je najpotrebnije.
Rođena sam u Osijeku gdje je i krenula moja ljubav prema svemu kreativnom – plesu, glumi, lutkarstvu, novinarstvu, fotografiji i pisanju. Ponosni sam alumni Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku. Magistrica sam novinarstva, a nakon gotovo jednog desetljeća rada u velikom broju različitih medija, odvažila sam se otploviti u poduzetničke vode. Suvlasnica sam produkcijske tvrtke Broadcast.hr i jedinog hrvatskog gaming tv kanala GameBar. U slobodno vrijeme čitam, treniram crossfit, gledam smiješne fotke i videe životinja na Instagramu, izlazim na koncerte, putujem i smišljam nove projekte.
